Vijesti

Liječenje dijabetesa ovisi i o tome gdje pacijenti žive u Njemačkoj

Liječenje dijabetesa ovisi i o tome gdje pacijenti žive u Njemačkoj


We are searching data for your request:

Forums and discussions:
Manuals and reference books:
Data from registers:
Wait the end of the search in all databases.
Upon completion, a link will appear to access the found materials.

Studija pokazuje: Regionalne razlike u liječenju dijabetesa

Sve više i više ljudi u Njemačkoj dijagnosticira dijabetes. U nekim slučajevima se bolest može dobro kontrolirati bez lijekova, ali većinu oboljelih liječi liječnik. Kako će se liječenje pokazati ovisi i o tome gdje pacijenti žive. To je sada pokazano u novoj studiji.

Više od sedam i pol dijabetičara u Njemačkoj

Prema stručnjacima, oko 7,6 miliona Nijemaca ima dijabetes. Preko 90 posto obolelih pati od dijabetesa tipa 2. Bolest se često može staviti na kontrolu na prirodan način. Važno je jesti zdravu prehranu, redovno vježbati i smanjivati ​​mogući višak kilograma. Međutim, terapija inzulinom je uvijek neophodna kod pacijenata sa dijabetesom tipa 1. Kako će se liječenje pokazati ovisi i o tome gdje oboljeli žive u Njemačkoj.

Bolest se svugdje ne liječi jednako

Prema poruci njemačkog centra za istraživanje dijabetesa (DZD), i pored značajnog napretka u liječenju dijabetesa tipa 1 kod djece i adolescenata, u posljednje dvije decenije postoje regionalne razlike u liječenju.

Primjena inzulinskih pumpi i brzi ili dugotrajni analozi inzulina, kao i razine šećera u krvi (HbA1c), učestalost prekomjerne težine i stopa teške hipoglikemije razlikuju se od države do države.

Ali zašto su te razlike? Postoji li možda veza između društveno-ekonomskih uvjeta regije i vrste skrbi za djecu i adolescente s dijabetesom tipa 1?

I iz čega se mogu izvesti razlike u rezultatima terapije? Istraživači iz DZD-a istražili su ova pitanja u nedavnoj studiji.

U istraživanju su sudjelovali i Institut za epidemiologiju i medicinsku biometriju, ZIBMT na Univerzitetu u Ulmu, Institut za biometriju i epidemiologiju pri njemačkom dijabetes centru i Institut za zdravstvenu ekonomiju i upravljanje zdravstvenom zaštitom iz Helmholtz Zentrum München.

Rezultati su nedavno objavljeni u časopisu "Dijabetes skrb".

Regionalne razlike zbog nedostatka resursa

Kako bi došli do svojih rezultata, istraživački tim je procijenio podatke iz dokumentacije o povijesti dijabetesa (DPV) 29.284 pacijenta mlađih od 20 godina.

Između ostalog, istražili su koliko često se koristi pumpna terapija i brzi ili dugotrajni analozi inzulina i koristi li se kontinuirano mjerenje glukoze u tkivu (CGMS).

Osim vrste liječenja, ispitivani su i rezultati terapije. Između ostalog, analizirana je kvaliteta metaboličke kontrole (procijenjena na temelju vrijednosti HbA1c) i učestalost prekomjerne težine u mladih bolesnika s dijabetesom tipa 1.

"Studija pokazuje da regionalne razlike u terapiji i ishodima kod mladog dijabetesa tipa 1 postoje čak i na nivou distrikta, te da su te geografske razlike dijelom posljedica regionalne deprivacije, odnosno regionalnog nedostatka materijalnih i socijalnih resursa, mereno na osnovu agregiranih socio-ekonomskih pokazatelja, može se objasniti “, objašnjava prva autorica i naučnica DZD-a Marie Auzanneau sa Instituta za epidemiologiju i medicinsku biometriju, ZIBMT, sa Univerziteta u Ulmu.

Razlike u rezultatima terapije

Za istraživanje su naučnici iskoristili "Nemački indeks višestruke deprivacije 2010" (GIMD 2010) i njegovu podelu na kvintile (petine).

Prema informacijama, ovaj indeks nedostataka dizajnirao je posljednji autor i DZD naučnik Werner Maier s Instituta za ekonomiju zdravlja i upravljanje u zdravstvu, Helmholtz Zentrum München, Neuherberg.

Rezultati su pokazali da su pacijenti u socijalno ekonomski najnepovoljnijim regijama dulje dobivali manje učinkovite analoge inzulina (64,3%) od bolesnika u socio-ekonomski najjačim regijama (80,8%).

Sustavi kontinuiranog praćenja glukoze (CGMS) također se rjeđe koriste u socio-ekonomski najslabijim regijama (u 3,4% bolesnika) nego u socio-ekonomski najjačim regijama (u 6,3% bolesnika).

Postoje i razlike u rezultatima terapije. Prosječna vrijednost HbA1c je 8,07% (65 mmol / mol) u socio-ekonomski najslabijim regijama i 7,84% (62 mmol / mol) u socio-ekonomski najjačim regijama.

Pored toga, pacijenti u najnepovoljnijim regijama imaju veću vjerojatnost da će imati višak kilograma. Prevalenca ovdje iznosi 15,5%, u socio-ekonomski povlaštenim regijama 11,8%.

Međutim, pacijenti u socijalno-ekonomski najslabijim područjima rjeđe pogađaju tešku hipoglikemiju. Stopa teške hipoglikemije ovdje iznosi samo 6,9 događaja u 100 bolesnih godina u usporedbi sa 12,1 događaja u socio-ekonomski najjačim područjima.

"Naši rezultati pokazuju da bi se rezultati terapije pacijenata u socijalno ekonomski ugroženim regijama mogli poboljšati češćom uporabom pumpne terapije i stalnim mjerenjima glukoze u tkivu", rekla je naučnica iz DZD-a Stefanie Lanzinger iz ZIBMT-a.

"Da bismo razumjeli kako su pojedinačne dimenzije regionalne deprivacije povezane s terapijom i ako terapija rezultira njegom dijabetesa, uslijedit će daljnja istraživanja", nastavlja Joachim Rosenbauer iz Njemačkog dijabetes centra u Düsseldorfu. (oglas)

Podaci o autoru i izvoru


Video: DOŽIVETI STOTU: Dijabetes i predijabetes (Februar 2023).